In memoriam Jure Ujević Krivodol, 10. rujna 1942, - Imotski, 12. ožujka, 2004.

12.03.2018. 10:12
 
 
JURE UJEVIĆ rodio se 10. rujna 1942. godine u Krivodolu. Gimnaziju je završio u Imotskom, a studij jugoslavenskih i svjetske književnosti u Zagrebu. Dobio je više književnih nagrada. Piše pjesme, komedije, eseje, kritike, feljtone, članke, humor i druge novinarske vrste.. Član je Društva hrvatskih književnika od 1969. godine. Priredio je više izložaba slika dalmatinske naive. Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Objavio je knjige pjesama Svanuće ljubavi (Zagreb, 1969.), Zanosne tišine (Zagreb, 1971.), Egzotični putnik (Zagreb, 1973.), Ljubav može u vrijeme (Zadar, 1975.), Zavodnik (Imotski, 1985.), Prepoznati predjeli (Zagreb, 1989.), Proljeće u duši (Rijeka, 1991.), Vatre noći (Split, 1994.), 30 ljubavnih i jedna imotska (Imotski, 1995.), Sunce u čovjeku (Split, 1996.), zatim knjige humora Trojanska mazgetina (Split, 1993.) i Humor & satiri (Split, 1999.) te tri humoristične audiokasete na kojima govori i pjeva svoje tekstove.
 
 
Kad se budem rastajao od zvijezda
molim stručak vrijesa i kadulje
s plavih visova imotskih gora
nek sunce zađe u svaki škrip
trešnje nek budu slatke ko pupoljci
djevojački osmjesi ko zlatan klas
i nek se poezija čita na glas
i neka me isprate ulicom beskraja
bitanga princeza i pas

JURE UJEVIĆ (Krivodol, 10. rujna, 1942. - Imotski, 12. ožujka, 2004.)
 
 

IMOTSKO SMARAGDNO NEBO

tvrdo je nebo zašlo u duboku noć
kamen do kamena drug a put je kameno dug
pod mojom glavom zemlja je usijana od podnevnog žara
u visu najviših visina zavija psina
a gore... visoko gore... zvijezde izgore u bijeli dan
imotsko smaragdno nebo u daljinu rastvara san
u krug začaran – kameni snivač sniva samotan

Arhiva vijesti